subota, 28. travnja 2012.

Lektira: pustolovine Toma Sawyera


Mark Twain - Pustolovine Toma Sawyera

Bilješke o piscu:
Američki književnik Mark Twain, pravim imenom Samuel Langhorne
Clemens, rođen je 30. studenoga 1835. Neko je vrijeme bio brodar na
Mississipiju, kopač zlata, a bavio se i novinarstvom. Godine 1853. odlazi
na istok, u potrazi za poslom, i radi u tiskarama u New Yorku,
Philadelphiji, Washingtonu, St. Louisu. Umro je 21. travnja 1910. godine.
Poznata su mu djela: Pustolovine Toma Sawyera, Život na Mississipiju,
Pustolovine Huckleberryja Finna, Ukradeni bijeli slon, Tajanstveni stranac,
Jenki iz Connecticuta na dvoru kralja Arthura.

Kratak sadržaj:
Jednog dana se Tom Sawyer igrao sa svojim prijateljom.Tom je dobio zadatak od tetke da ofarba ogradu. Tom je jedva povlačio četku po ogradi jer mu je to bilo veoma mrsko. On to nije htio raditi ali je morao a ograda je bila povelika. Posto je kuca bila pokraj puta prođe jedan dječak. Upita Toma da li on može da malo farba ogradu. Tom mu je to dopustio jedino ako mu ovaj dadne kliker. Dječak je pristao i uzeo četku. Naišlo je još dječaka i on je od svih uzeo po nešto a zauzvrat davao im je da ofarbaju jedan dio ograde. Tako je Tom brzo ofarbao ogradu te zaradio mnogo klikera, praćku, sličice i još mnogo sitnih stvari koje je uvijek imao u svom džepu. Oni su se igrali pirata.

Jednom je primjetio da neki čovjek pljačka brod. Tom je to vidio i odmah je to prijavio policiji. Ubrzo su ga uhvatili i kriminalac je bio ljut na Toma. Htio mu se osvetiti. Međutim, kriminalac pobježe prije presude. Jednom prilikom učitelj povede razred u kojem je bio Tom u spilju. Tom i Hack se ubrzo odvojiše od drugih te ušli u potpuno drugi kraj pećine. Nisu ni slutili da se tu krije pljačkaš kojeg je Tom prijavio. Međutim, Tom je primjetio da im se pljačkaš približava. Pošto je imao u ruci svjeću počeo je da pravi rukama razne sjene koje su se oslikavale na suprotnom dijelu pećine. Tako se pljačkaš uplašio te pobježe glavom bez obzira. Tako su Tomovi dani prolazili i jednom je čak sa Hakom pobjegao ne bi li ih svi iz grada tražili jer su mislili da su Hack i Tom mrtvi. Razlog tome je da je Tom bacio svoju odjeću u rijeku. Danima je trajala potraga za Tomom i Hakom a oni su samo sa druge strane obale nijemo posmatrali brodove koji su tražili njih. Ubrzo se Tom sažali na svoju tetku koja je patila za njim, a prethodno im se trebala održati sahrana. Tom i Hack se odaše te svi veselo odoše svojim kućama.

Glavni lik: Tom Sawyer

Analiza glavnog lika
Tom je vrlo interesantan lik. On je symbol sve djece svijeta. On predstavlja sve ono za čim dječaci žude dok su u školi, na ulici ili čak u spilji. Tomu nikad ne može biti dosadno a i kad mu je dosadno on dosadu pokušava uništiti. To se najbolje vidi na primjeru kada je od farbanja ograde napravio čak i veoma vrijednu nagradu za njega.
Tom Sawyer (pravo ime Thomas Sawyer) nije imao majku, pa se o njemu brinula majčina sestra, koju je on zvao teta Polly. On je vrlo neposlušan prema njoj i ponekad joj laže, ali je i pustolovna duha te dobar, pametan i plemenit. Korištenje njegova pravog imena često mu je značilo nesreću (osobito u školi, gdje je često dobivao batine od učitelja).

Sporedni likovi:
* Hucklebery Finn je sin pijanca. Njegova je odjeća sva u dronjcima i ne ide u školu, no, unatoč tome, plemenit je i dobar.
* Becky je plačljiva djevojčica koja se ponekad naljuti na Toma, koji se u nju zaljubio.
* Mary je Tomova starija rođakinja, i kći tete Polly. Odlična je učenica koja je na vjeronauku jednom osvojila Bibliju.
* Sid je Tomov mlađi polubrat.
* Indijanac Joe je ubojica i kriminalac koji je prevario Muffa Pottera.
* Teta Polly je preuzela brigu za Toma kad mu je majka umrla i otada od njega pokušava napraviti pristojnog dječaka, pa mu često daje batine.
* Muff Potter je naivni pijanac koji je smatrao da mu je Indijanac Joe prijatelj.

Mjesto radnje: obala rijeke Misisipi

Ideja: Čovjeku je potrebno društvo, veselje, radost ali ne i da to činimo kako bi druge povrijedili

Tema: djetinjstvo Toma Sawyera

Lektira :guliverova putovanja


JONATHAN SWIFT:
GULLIVEROVA PUTOVANJA



Bilješke o piscu:

Jonathan Swift rodio se 1667. godine u Dublinu, glavnom gradu Irske,kamo je njegov otac u potrazi za poslom doselio iz Engleske nekolikogodina prije Swiftova rođenja. Roditelji su mu bili veoma siromašni, pa seškolovao od škrtih darova raznih rođaka i tako već veoma rano osjetioponiženja i odricanja kojima su bila izložena sva sposobna i talentiranadjeca nižih društvenih slojeva. Pisati je već počeo kao đak, no pravimstvaralačkim radom počinje se baviti u vrijeme kad postaje osobni tajnikengleskog velikaša i državnika Williama Templama u čiju je obranu inapisao svoju prvu satiru. Poslije Swift sudjeluje u političkim borbama tepiše niz pamfleta i satira na politiku, religiju i političke stranke koje su setada međusobno borile i izmjenjivale na vlasti. Kad je Swift uzeo pero uruke da se nekomu naruga - odjeknuo bi smijeh širom zemlje. Godine1726., kad je Swiftu već bilo pedeset i devet godina, izdao je svojenajljepše i najslavnije djelo “Gulliverova putovanja k raznim narodima usvijetu”. Posljednje godine svog života proveo je veoma žalosno.Razočaran u životu jer nije dočekao ostvarenje svojih snova i načela, zakoje se borio, sam, gluh i bolestan, Swift je umro 1745. u 78. godini.Na njegovu se grobu nalazi natpis koji je sam sastavio: “Prođi, putniče, iako možeš, ugledaj se na revnog pobornika slobode!”

Mjesto radnje:

Lilliput

Vrijeme radnje:

Krajem 17. stoljeća

Tema:

Kritika engleskih državnih i društvenih prilika potkraj 17. stoljeća

O djelu:

Upoznaje nas s pomorcem Gulliverom koji se suočava s nesvakidašnjomsituacijom. Gulliver doživi brodolom i završi na čudnovatom otoku, nakojem ga očekuju pustolovine. Mislim da je tom pričom Jonathan Swift nasatiričan način iznio svoje mišljenje o Engleskoj i njezinoj politici.Fantastična priča o pomorcu Gulliveru i njegovim pustolovinama poslužilaje ujedno i kao okvir u kojem je dao svoju kritiku cjelokupnog engleskogživota. Skladnost toga dvostrukog smisla “Gulliverovih putovanja”osigurala je tome djelu besmrtnu vrijednost, a Jonathana Swifta učinila jejednim od najpoznatijih i najslavnijih svjetskih pisaca.


Opis likova, gradova i građevina:

Gulliver

Otac mu je imao malo seosko imanje, a Gulliver mu je bio jedan od petsinova. Sa 14 godina poslao ga je u Cambridge gdje se školovao, bavio seznanošću. Ono malo što je Gulliver dobivao od oca trošio je na bavljenjeraznim znanostima.Citat:”Otac mi je imao malu farmu u Nottinghamshireu, a ja sam mu bio treći od pet sinova. Kad mi je bilo 14 godina, poslao me u Cambridge gdje sam se bavio znanostima. Premda sam dobivao veoma oskudnu opskrbinu, moje je uzdržavanje bilo preskupo za njegov mali imetak, pa su me dali na nauk gospodinu Jamesu Batesu...“

Lilliputanci

Vrlo su majušni, visoki oko šest palaca, a biljke i druge stvari nisu im nimalo više od ljudi. Imaju izoštren vid, ali ne vide na daljinu. Gullivera sevrlo dojmilo nekoliko stvari koje nije vidio golim okom. Kad su ga bili uhvatili, evo što je zapazio:Citat:“Učini mi se da je to čovjek srednjih godina i viši od one trojice što ga prate. Kako su stanovnici te zemlje visoki nešto manje od šest palaca, u istom su takvom razmjeru i sve druge životinje i biljke. Priroda je Lilliputancima ugodila oči da im sve stvari budu zgodne za vid, ali ne vide na daljinu. Vidio sam i kako mlada dama udijeva nevidljivu svilu u nevidljivu iglu.”

Hram

Vrlo je star i smatra se najvećom građevinom u kraljevini. Tu su Gulliverastrpali na neko vrijeme dok ga nisu pustili:“Velika vrata prema sjeveru bila su oko četiri stope široka... Na prozor s lijeve strane prikovao je kraljevski kovač dvadeset i jedan lanac, nalik na lance koje se u Europi vješaju ženski satovi.”

Mildendo

Mildendo je prijestolnica Lilliputanaca, u kojoj se nalazi careva palača.Grad je opasan zidinama oko dvije do tri stope visokima i do jedanaestpalaca širokima. Na razmaku svakih deset stopa nalaze se tornjevi. Imaviše glavnih ulica od kojih je Gulliver najmanje dvije mogao prekoračitijednim korakom. Prozori su bili zgusnuti, načičkani lilliputancima te jeizgledalo poput najnaseljenijeg mjesta na Zemlji.Citat:“Ceste u tom gradu široke su oko pet stopa, što je dovoljno da se po njima može sasvim sigurno voziti u kočiji. Zgrade i ulice u koje nisam mogao stupiti bile su vrlo male, široke oko dvanaest do osamnaest palaca. U grad se može smjestiti pet stotina tisuća ljudi: kuće su na katove, a dućani i ostale trgovine obilno su opskrbljeni. Careva palača bila je usred grada okružena zidom. Vanjsko je dvorište toliko veliko da obuhvaća i još dva druga dvorišta. U unutarnjem su dvorištu kraljevske odaje koje sam jako želio vidjeti, ali sam razabrao da je to izvanredno teško jer su velika vrata iz jednog kuta u drugi samo osamnaest palaca visoka i sedam palaca široka.”

Lik pravde

Pravda se prikazuje sa šest očiju, dva oka sprijeda, dva straga, i još jedno oko na svakoj strani glave. Time se, prema lilliputancima, označuje opreznost, s otvorenom vrećom zlata u desnoj ruci i s mačem u lijevoj ruci kao znak kako je voljnija da nagrađuje nego kažnjava.

Problemska pitanja:

1. Sažeto ispričaj Gulliverov boravak u Lilliputu!

Gulliver doživi brodolom i spasi se na otoku Lilliput. Lilliputanci, stanovnicitog otoka, zarobe ga. Odvoze ga u Mildendo i tamo počinju njegovepustolovine. Pošto je već dugo zarobljen moli za oprost, car sepredomišlja, ali ga na kraju ipak pušta. On im pomaže protiv neprijatelja.Nailazi na barku i vraća se u svoju zemlju.

2. Plan uzbudljivih pustolovnih događaja (prikazati kronološki)!

1. Gulliver je nastradao na moru te pliva da spasi život. Isplivao na obalu zemlje Lilliput. Zarobljuju ga i vode u unutrašnjost zemlje.2. Car lilliputanski posjećuje Gullivera u zatvoru3. Gulliver zabavlja cara i njegove plemiće i plemkinje na vrlo neobičan način. Uz neke uvjete daje mu se sloboda.4. Gulliver nudi svoju službu u ratovima protiv blefuščana5. Svojom vještinom Gulliver zarobljuje sve blefuščanske brodove6. Mora bježati zbog silnih optužbi Lilliputanaca7. Nailazi na barku i sretno se vraća kući

3. Slikovit ili uzbudljiv prizor (duhovito opisati)!

Nakon otprilike četiri sata spavanja probudila je Gullivera vrlo smiješnazgoda: “Na časak zastala kola da se nešto popravi, a dvojicu-trojicu snašlaradoznalost da vide kakav sam kad spavam. Popeli su se na kola i sasvimpolagano krenuli prema mom licu. Jedan od njih, gradski časnik, gurnuomi prilično duboko u lijevu nozdrvu šiljak svojega koplja i poškakljao minos slamčicom, pa sam žestoko kihnuo. Onda su neopaženo umakli te samnakon tri tjedna doznao zašto sam se tako naglo probudio.”

Dojam o djelu:

Knjiga je uzbudljiva, drži nas u stalnoj neizvjesnosti. Puna je zbivanja i zanimljivih opisa. Najviše me se dojmila njezina alegoričnost jer je jasno da je njezina poruka puno šira od priče o divu i patuljcima.

lektira:Koko u parizu

Naziv djela: " KOKO U PARIZU "


Pisac: Ivan Kušan, akademski slikar, književnik i prevodioc. Rođen je 1933. godine u Sarajevu, a od 1939. godine živi u Zagrebu, gdje se i školovao. Piše romane i novele za djecu i odrasle, te

drame, kritike, filmske i TV - scenarije. Poznat je i po prevođenju sa engleskog, francuskog i

ruskog jezika. Najpoznatija djela za djecu i omladinu su mu: "Koko u Parizu", "Ljubav ili smrt",

"Zagonetni dječak", "Domaća zadaća", "Uzbuna na Zelenom Vrhu", "Koko i duhovi", a od

djela za odrasle značajnije su mu knjige: "Razapet između", "Zidom zazidani", "Toranj" i

"Trenutak unaprijed". Napisao je niz TV - scenarija prema vlastitim djelima i dobitnik je gotovo

svih književnih nagrada za dječju i omladinsku književnost. Bio je i nosioc hrvatske kandidature

za Andersenovu nagradu, najveću svjetsku nagradu za dječju književnost. Mnoge svoje knjige sam je ilustrirao.


Vrijeme radnje: Sedamdesetih godina prošlog stoljeća.


Mjesto radnje: Početak i završetak radnje odvija se u Zagrebu, dok se radnja odvija u Parizu.
Likovi: Koko, trinaestogodišnjak iz Zagreba, pravog imena Ratko Milić. U njegovj glavi rodio se san iz kojeg proizlazi čitava radnja. Koko ne voli učiti, a ni kupati se. Često se češka lijevom rukom iznad desnog uha, a od jela jako voli punjenu papriku. Iako nije osobito hrabar, ne bježi ni od najgorih sitiuacija. Želi da mu se prijatelji dive kao hrabrom i domišljatom dječaku, a ne da ga
drže kukavicom i slabićem.
Zlatlo je Kokov prijatelj. Načitan je i pun znanja. Dobro pozna Pariz, a u njegovom opisivanju
jako pretjeruje. Koko mu slijepo vjeruje, jer je zadivljen njegovim svekolikim znanjem. Zlatko je
bistar i domišljat dječak i nadasve veliki prijatelj.
Koko i Zlatko glavni su likovi priče. Osim njih tu su još Merie i Katsarida, kći uglednog novinara i sin bogatog brodovlasnika. Negativci Jean i Michel koji se žele proslaviti nekim "velikim" djelom i njihovo očevi, nespretni brijači, zapravo agenti osiguravajućeg društva Frederic i Charles. Zlatkov ujak, slikar Poklepović zvani Pokle. Otac od Merie , Marcecel , pomalo umišljeni novinar, reditelj Worson i brodovlasnik Somais predstavnici su imučnijeg sloja Pariza.
Bogalj sa drvenom nogom tajanstvena je ličnost u romanu,pojavljuje se kad je najpotrebnije i na kraju se ispostavlja da je to sam Kušan.
Tema: Kriminalističko-pustolovna, zamršena priča o nestanku najpoznatije slike na svijetu i njen
pronalazak uz niz smiješnih i opasnih dogodovština.
Pouka: Prijateljstvo i odanost prijatelju u najtežim situacijama, pa čak i po cijenu vlastitog života. Poštenje i otpor prema svakoj vrsti kriminala.
Kratak sadržaj: Koko se veseli putu u Pariz iako ga je Zlatko pomalo prestrašio svojim pričama o tom gradu. Na aerodromu ih dočekuje slikar Poklepović, Zlatkov ujak. Vodi ih u svoj skroman stan i pokazuje im sliku Mona Lisu, koju je naslikao slavni talijanski slikar Leonardo da Vinci.
Koko i Zlatko zbunjeno gledaju u sliku, a slikar Poklepović ispriča im priču o filmskom redatelju
Allesu Worsonu i njegovom filmu koji se snima u Parizu i svojoj ulozi u čitavom poslu. No o svom filmu Worson je dao intervju čuvenom pariškom reporteru Marcel Cleveru i na taj način
mnogi su se zainteresirali za čuvenu sliku, pa čak i agenti osiguravajućeg društva koji su se prerušili u brijače. Oko otmice slavne slike ispreplelo se mnoštvo uzbudljivih događaja i Koko na kraju biva otet. Oteli su ga sinovi lažnih brijača Michel i Jean. Zlatko spašava Koka i ispostavlja se da slika uopće nije ukradena, a Koko se budi iz sna.
Nasmijalo me kad je u početku priče Zlatko pričao Koku o Parizu.
Rastužilo me kad su Koka oteli i tražili otkupninu za njegovu glavu.

petak, 27. travnja 2012.

Omiški gusari

Omiški gusari - Alojz Majetić


Naziv djela: "Omiški gusari"



Pisac: Alojz Majetić rođen je u Rijeci 30.08.1938. Srednju školu završio je u Delnicama, a studirao je na filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao korektor, novinar i urednik. Priredio je Antologiju hrvatskog humora u šest knjiga, a uređivao je časopise "Paradoks" i "Kerempuh".

Objavio je više zbirki pjesama, a poznatije su mu: "Dijete s brkovima priča", "Otimam", "Zapovijedni način", "Kako uspjeti u životu". Piše i romane, a za povijesni roman "Omiški gusari" dobio je 1981. godine Nagradu "Grigor Vitez". Poznat je i kao autor radijskih i filmskih scenarija.



Vrijeme radnje: Razdoblje izmeđe 1180. i 1226. godine.



Mjesto radnje: Split, te okolica Splita i Omiša.



Likovi: Malduh Kačić glavni lik romana ujedno je i povijesna ličnost. 1221. godine postao je omiški knez. Već kao dječak bio je srčan, strastven i odlučan. Zbog izvanrednog pamčenja bio je

živa pomorska karta i u tri je godine upoznao obje obale Jadrana. Ima veliku duhovnu i fizičku

snagu, te se ističe kao srčan, neustrašiv i mudar vođa, posebno odan ideji borbe protiv Mlečana.

Marija Pulsnikova nije povijesna ličnost. U romanu pisac je opisuje kao Malduhovu ženu. Krase je odanost, ljubav i razumijevanje. Za razliku od oca i brata Dominika ne podnosi ubijanje, podvale i surovost. Dobra je majka i odana žena.



Tema: Borba plemena Kačića, protiv jačih neprijatelja, za očuvanje svoje djedovine i slobode.



Pouka: Treba biti hrabar, pravedan, odlučan i ustrajan u borbi za slobodu i očuvanje svog

ognjišta.



Kratak sadržaj: Pohlepan splitski nadbiskup Rajneri nastoji nizom spletki prisvojiti za splitsku

crkvu zemlju u selu Srinjinama podno Mosora. Uz pomoć carskog namjesnika Rugerija ishodio je pravo na navedenu zemlju, no ova je pripadala omiškom plemenu Kačića. U borbi za očuvanje

svoje zemlje razljučeni Kačići predvođeni knezom Nikolam ubiše gramzivog nadbiskupa. Bojeći se odmazde močnijeg neprijatelja Kačići skloniše u Split malog Malduha od kojeg je knez Nikola puno očekivao. U gradu, Malduh se ubrzo zagledao i zaljubio u plemkinju Mariju Plusnik. Njeni otac Petar i brat Dominik bili su probizantinci i veliki neprijatelji Kačića.

Kaznena bizantska ekspedicija bila je potučena do nogu i doživjela je veliku sramotu.

Marijin otac Petar, brat Dominik i pohlepni nadbiskupov sluga Mačica odlaze u Ravenu po opljačkano blago koje je tamo skrio pokojni nadbiskup. U gužvi u luci Malduh je izrazio Mariji

želju da je jednog dana uzme za ženu. Pokazao je pritom odlučnost pravog muškarca. Marija je

odmah pristala, no te je riječi čula Jurislava, očeva sestra koja je nakon majčine smrti brinula o Mariji. Malduha su uhvatili i bacili u tamnicu. Knez Nikola odluči spasiti Malduha, te otme Dominika kako bi napravili zamjenu zarobljenika. U međuvremenu Marija sazna da je Jurislava

očeva ljubavnica a ne sestra i ova joj pomogne doći do voljenog Malduha prije razmjene.

Mladić se vraća kući, a otac i Jurislava odvedoše Mariju u samostan. Odrastao Malduh uzaludno

traži Mariju i u toj potrazi dolazi blizu Venecije gdje biva uhvaćen i bačen na galiju kao veslač.

Na galiji je i Dominik poznat kao posebno okrutan gonič veslača. U napadu Omišana na galiju

oslobođen je Malduh, a zarobljen Dominik. U zamjenu za slobodu Dominik otkrije mjesto gdj se nalazi Marija. Nakon šest godina traganja Malduh je konačno našao voljenu Mariju. Oženili su se i ona mu rodi sina Osora. Malduh je ponovo na moru i planira stvoriti savez gradova koji će se onda lakše oduprijeti Veneciji. Ne uspijeva u svojoj nakani, pa gradi flotu i uspješno se bori protiv Mlečana. U jednoj od borbi ponovo biva zarobljen Dominik. Malduh mu poklanja život, no ovaj za uzvrat mora potopiti onoliko brodova koliko ih je potopio brod na kojem je služio.

Održao je obečanje i između Dominika i Malduha razvilo se čak i neko pritajeno prijateljstvo.

Omiška flota zadaje teške udarce neprijatelju sve dok 1226. godine nisu potpisali mir s papom,

a Malduhu se gubi svaki trag.



Rastužilo me kad su kažnjenicima odsijecali ruke ili noge.



Uzbudilo me kad su Malduha zarobili i bacili u tamnicu.



Razveselilo me kad je Malduh našao Mariju.

JUNACI PAVLOVE ULICE

Ferenc Molnar: Junaci Pavlove ulice

Bilješke o piscu:

Ferenc Molnar je mađarski književnik rođen 1878. u Budimpešti. Pisao je komedije, romane i dječje pripovijetke. Najpoznatiji su mu romani: Čamac bez gospodara, Eva i Junaci Pavlove ulice. Umro je 1952. godine u New Yorku.
Bilješke tijekom čitanja:
Pisac opisuje radnu atmosferu u prirodopisnom kabinetu učenika 4. razreda

Čonakoš šalje pismo Boki u vezi sastanka na grundu

Vrlo lijepo je opisan grund koji je dječacima iz Pavlove ulice značio beskrajnost i slobodu

Nemeček na grundu susreće Feri Ača koji krade njihovu zastavu

Dječaci se sastaju na grundu i izaberu Boku za predsjednika

Čonakoš, Boka i Nemeček odlaze na otok u botaničkom vrtu gdje ostavljaju papir s porukom “Tu su bili dečki iz Pavlove ulice.”

Hrabri Nemeček sam odlazi kod crvenokošuljaša, oni ga uhvate i bacaju u vodu “a on iz vode gleda tako tužnim pogledom kao kakva žalosna žabica”

Dječaci Pavlove ulice pripremaju plan za obranu svojeg grunda

Hrabri mali Nemeček se razbolio

Gereb šalje pismo u kojem otkriva plan crvenih košulja, moli da mu oproste i da ga opet prime u svoje društvo

Započinje borba za grund – “dan bitke bio je divan proljetni dan, vrijeme koje se samo moglo poželjeti.”

Borba je opisana kao žestok susret dvije grupe dječaka “a mala truba je odjeknula u znak da tvrđave otpočnu s bombardiranjem. Pješčane bombe počele su letjeti.”

Nemeček je jako bolestan – “taj tako veseli pješak, a sada tako žalosni kapetan Pavlove ulice jako se promijenio.”

Boka saznaje da će se na grundu, kojeg je toliko volio i za kojeg se toliko borio, graditi nova zgrada “čitav svijet okretao se oko Boke, počeo je plakati, a velika bol pritiskivala je njegovo srce.”

Dojam o djelu:

Roman Junaci Pavlove ulice mi se sviđa jer je u njemu opisano veliko prijateljstvo među djecom, njihova borba, požrtvovnost, hrabrost i ljubav za komadić zemlje na kojoj su se uvijek igrali i bili zajedno. Na slikovit način je opisan grund kao i osjećaji koji su ta djeca osjećala prema njemu. Gubitak dobrog prijatelja kao i grunda slomio je mala srca dječice tako da me taj roman na kraju rastužio.

Vrsta djela:

Dječji pustolovni roman

Mjesto radnje:

Radnja je smještena u glavni grad Mađarske, Budimpeštu. Najvažniji događaji zbivaju se u Pavlovoj ulici, na grundu – “ono je peštanskom djetetu ravnica, poljana, livada, ono za njega znači beskrajnost i slobodu.”

Vrijeme radnje:

Vrijeme radnje je mjesec ožujak (”mart”) – “prozori su bili širom otvoreni tog toplog martovskog dana.” Mislim da se radnja romana događa krajem prošlog stoljeća kada još nije otkriven lijek protiv upale pluća.

Tema:

Tema djela je borba dvije skupine dječaka koji žele obraniti, odnosno osvojiti mjesto za igru kojeg u velikim gradovima nema. Borba je bila organizirana kao da se brani svoj dom ili domovina. Nažalost, dječaci su izgubili grund i dobrog prijatelja Nemečeka.

Ideja:

Dječaci Pavlove ulice i crvenokošuljaši trebali su zajedno dijeliti grund. Njihova dječja igra bila je kao pravi rat u kojem je bilo i žrtava, a izgubljen je i teritorij zbog kojeg su ratovali. Dogovorom se mogu postići bolji rezultati, nego svađom i borbom.

Kratki sadržaj:

Grupa dječaka, učenici 4. razreda, svoje slobodno vrijeme provodili su na grundu koji se nalazio u Pavlovoj ulici. To je bilo mjesto koje su dječaci jako voljeli i ono im je značilo beskrajnu slobodu igre. Taj grund htjela im je oduzeti grupa dječaka zvanih crvenokošuljaši. Dječaci te grupe učinili su “einstand”, a što znači objavu rata. Izazov su prihvatili dječaci iz Pavlove ulice i počeli se pripremati za borbu, borbu za svoj grund. Grupe dječaka su se hrabro borile, ali su na kraju pobijedili dječaci Pavlove ulice. Pomogao im je njihov prijatelj, mali i bolesni Nemeček. Grund je bio njihov, ali su nažalost izgubili hrabrog Nemečeka koji je uskoro umro. Osim prijatelja, izgubili su i grund na kojem se je trebala graditi kuća, izgubili su komad zemlje koji su branili s toliko boli, s toliko junačke hrabrosti.

Likovi:

Boka, Gereb, Nemeček, Barabaš, Kolnai, Lesik, Rihter, Vajs, Čele,

Čonakoš, Čengej, Pastori, Feri Ač, profesor Rac, Slovak Janko, pas

Hektor, Gerebov otac, Nemečekova majka, Nemečekov otac

Analiza likova:

Nemeček

Mali, mršav dječak krhke građe, dobrodušan i sretan što ga prijatelji kao takvog žele u svojoj družini. Bio je “običan vojnik” pa su mu svi mogli naređivati, morao je izvršavati tuđe naredbe i ići u zatvor. Njegova hrabrost i ljubav prema grundu bili su toliki da je, iako jako bolestan, bio zaslužan za pobjedu. Zbog toga je imenovan kapetanom, ali teška bolest skrhala je tog malog junaka.

Citat:

“U krevetu je ležao kapetan, velikih očiju, duboko i teško dišući otvorenih, malih, tankih usta. Ali on nije nikog prepoznao. Možda je već vidio stvari koje su skrivene ljudskom pogledu.”

Boka

Hrabar, mudar, pravedan i pošten dječak. Bio je vođa dječaka iz Pavlove ulice. Prijatelji su ga jako voljeli, slušali i poštovali.

Citat:

“Jednom riječju, Boka je ostavljao dojam pametnog dječaka koji je krenuo u život kao čovjek koji će, ako se ne i popne visoko, pošteno i muški opstati na svom mjestu.” Znao je i plakati za svojim prijateljem Nemečekom, a kada je čuo da će se na “njegovom” grundu graditi zgrada, velika je bol pritiskivala njegovo srce.”

Feri Ač

Krupan crnomanjast dječak, lijep, hrabar i simpatičan. Bio je vođa crvenokošuljaša. Bio je pravedan, mrzio je izdaju, a bio je duboko potresen bolešću i smrću malog Nemečeka.

Analiza stila:

Stil u kojem je pisan ovaj roman je zanimljiv, napet, pun događaja. Likovi su vjerno opisani, tako da sami možemo vizualno zaključiti kako je izgledao pojedini lik. Borba između dječaka opisana je kao da se vodi pravi rat. S puno osjećaja je opisana smrt malog Nemečeka.

Vlak u snijegu

Mjesto radnje: Vlak
Vrijeme radnje: Zima, 8. veljača.
Ideja: Kad se više ljudi složi tad se snaga sto puta množiKratki sadržaj:
Ljuban, Pero i Draga išli su u školu u Velikom Selu. Oni su bili iz Jabukovca. Jednog dana učitelj je predložio da u školi osnuju zadrugu. Za domaćina je izabran Ljuban. Na dogovoru su dobili pismo od liječnika iz grada da dođu pogledati higiensku izložbu. To izložba je 8. veljače. Učitelj je otkazao putovanje zbog slabog srca i tako je zadruga prvi put bila sama s svojim domaćinom Ljubanom. Snijeg je tako gusto padao da je vlak zapeo u snijegu. Djeca su morala rukama bacati snijeg. Tako su djeca radila u smjenama, a za sve brinuo domaćin Ljuban, kao i za za bolesnu Dragu. Kada su stigli u Veliko Selo kondukter je pohvalio svu djecu.

Analiza glavnih likova:

Ljuban – Pravedan, odgovoran, savjestan, vrijedan.

Draga – Dobra

Pero – Ljubomoran

Sporedni likovi: Ružica, Marica, kondukter, zadrugari, Ivan, Stanko, Rade, Milica, Jozo, Jela

LAŽEŠ MELITA

LAŽEŠ,MELITA
Ivan kušan
Vrsta: roman
Tema: djevojčica koja je izmišljala
Mjesto radnje: kuća,ulica,vrt,škola
Vrijeme radnje: proljeće
Glavni lik: Melita- dobra,izmišlja,vesela,zaigrana,pametna itd.
Sporedni likovi: Nenad,tata,mama,stric Sjekira,Verica,Šiljo,profesor Vadovec,Sultan,Finki,profesor Ružić
Bilješke o piscu:
Ivan Kušan rodio se 1933.g. u Sarajevu, ali je već od svoje šeste godine živio u Zagrebu gdje se školovao i diplomirao na akademiji za slikarstvo. Bavi se slikarstvom, ali više od slikarstva bavio se književnošću .čak je u književnosti postigao veće uspjehe, nego u slikarstvu.Pisao je knjige i drame za odrasle, pisao je filmske i dramske scenarije, a najuspješniji je bio u pisanju romana za djecu.
Poznati romani za djecu Ivana kušana su Lažeš melita, Domaća zadaća,Koko u Parizu, Koko u Kninu, Ljubav ili smrt i dr.
Kratki sadržaj: Melita je žurila kući.Trčala je cjelim putem.Bila je zabrinuta."Samo da se ništa nije dogodilo Sultanu."-ponavljala je.Kada je uletjela u vrt zastala je kao ukopana.Zaprepastila ju je tišina.Kod kuće nikoga nije bilo.Ali gdje je Sultan?On je inače dočeka veselim lajanjem i dotrči pred nju.Ugledala je Sultana u kućici uplašenog.On kao da je znao,trznu glavom prema jagodama.Melita se zagleda u smjeru Sultanovog trzaja.U trenutku je ostala zaprepaštena.Među gredicama jagoda vidjela je nešto ogromno,dlakavo,mrko i živo.Nije bilo sumnje,bio je to medvjed.Melita je brzo pozvala Sultana i utrčala u kuću.U tri sekunde na vrata je nagurala stolove,stolice,vaza,pokrivače i sve što je našla.Melita je stajala na prozoru zaprepašteno i buljila u medvjeda.Velika zvjer je jela jagode baš kao Nenad.Vrijeme se u tom trenutku naoblačilo,počela je kiša,a za njom i dva jaka groma koja su otjerala medvjeda.Melita je još uvijek bila u šoku. U tom trenutku začula je očev glas na vratima.Otac joj je vikao neka otvori vrata.Sva zaprepaštena počela je micati stvari sa vrata i vikati da dolazi.Ugledala je tatino zaprepašteno i Nenadovo znatiželjno lice.Otac je u čudu pitao što se dogodilo.Melita je znala da joj neće povjerovati i nije im htjela reći,no oni su navaljivali.Melita je skupila snage i rekla: "Tata,ovdje je bio medvjed..." Otac ju je ljutito pogledao i uzviknuo: "Lažeš,Melita! E,zaista ležeš..." Melita se žalosno zagleda u oca,pokri lice rukama, zaplače i izjuri iz sobe.
Moje mišljenje:Meni je roman zanimljiv i poučan i preporučam svima da ga pročitaju.
Pouka:Dobro je ponekad izmišljati,ali treba se znati u kojoj mjeri.